Geeklog Site http://www.zupa-podmilacje.com Another Nifty Geeklog Site zupapod@zupa-podmilacje.com zupapod@zupa-podmilacje.com Copyright 2010 www.zupa-podmilacje.com GeekLog Fri, 03 Sep 2010 17:15:54 +0200 en-gb GORNJI I DONJI BEŠPELJ NEKAD I SAD http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100903170435550 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100903170435550 Fri, 03 Sep 2010 17:04:35 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100903170435550#comments Novosti <img width="90" height="120" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100903170435550_1.jpg" alt="">Podnječka župa nije u kompaktna cjelina jer su neka sela izdvojena, a Gornji i Donji Bešpelj su posebno područje župe. Ovo je selo od župne crkve u Podnječu (lok. za Podmilačje), odnosno od grada udaljeno 25 kilometara. Iz grada pa do skretanja za Bešpelj cesta je negdje obnovljena, negdje se radi, ali i velikim dijelom u lošem stanju. Put do Bešpelja je prosječen prije više od 50 godina. Na električnu mrežu selo je priključeno 1996. godine. Telefoni su u selu zazvonili prije 6 godina. GORNJI BEŠPELJ Voda je u G. Bešpelj dovedena prije 30 godina ispod Ranča. No, iz tog se vodovoda selo nije moglo dovoljno napajati pa su mještani u Močilima napravili rezervoare, doveli struju i kupili hidrofon kako bi vodu odatle prebacivali u glavni spremnik. Ali i dalje su bez vode. Navodno im je Elektra isključila struju, ako je bilo obećano da će godinu dana imati besplatnu struju za tu svrhu. S neiskorištenog izvora voda badava propada, a narod se muči. Ovo je veliki problem koji je lako rješiv, ali svatko skida odgovornost sa sebe i pokazuje prstom u nekog drugog. Prije rata u G. Bešpelju bila su 252 hrvatska kućanstva, odnosno kuće, i 70 bošnjačkih. Danas je ovdje obnovljeno oko 60 hrvatskih kuća ali se samo 36 obitelji vratilo i žive tu, ostali navrate za blagdane i kada im je potreban odmor. Ovdje se čovjek zbilja može dobro odmoriti. Sve djeluje umirujuće i pitomo. Ipak, teško se oteti dojmu da nešto nedostaje, mjesto djeluje suviše očuvano i uredno. Na posljednjih 18 kilometara susreli smo samo 2 automobila i pred samim selom dva čovjeka koja su čuvala dvije krave. Kada smo susreli Nikolu Klarića, dječaka od 10 godina, na biciklu, kao da je nešto procvjetalo i oživjelo. Nakon završenih školskih sati djeca su išla iz škole i mjesto je za trenutak dobilo sasvim drugo ruho. Da, ovom prostranstvu, lijepim livadama, nedostaju nestašni dječaci i djevojčice. Malo ih je. Ne stignu iskoristiti svu ovu Bogom danu ljepotu i dobrotu. Nema tko polomiti grane, ugaziti livade, pokrasti kukuruz i naljutiti odrasle. Sretni su ovi malobrojni što će odrasti ovdje. Ova se priroda prilagođava djeci koliko i djeca njoj, samo je nebo granica u izmišljanju igara. Oni će odavde ponijeti veliko srce i osmijeh na licu. Kuda god ih život odnese, ponijet će sa sobom djelić ovog raja i prelijepe uspomene, kao što jedan Ivan nosi Vučinovu dolinu. Treba to iskoristiti. Prije ili poslije na licu se uklešu bore, a svijet zgazi i uzme velika srca. Ispod naboranog lica ostaju sjećanja na djetinjstvo. To nam nitko ne može uzeti. Danas je u ovoj školi 95-oro učenika. Tu idu djeca iz Gornjeg i Donjeg Bešpelja, Podova i 9 mališana iz Milaševaca. U razredima su zajedno hrvatska i bošnjačka djeca. Nastava je službeno po hrvatskom programu, no nastavnicima, odnosno učiteljima je dan slobodan izbor po kojem će programu predavati. Vjeronauk imaju odvojeno. U ovu školu je prije rata išlo oko 400 djece. Bilo je to vrijeme kada je škola bila premalena za sve njezine učenike. Trenutačno iz G. Bešpelja 15 srednjoškolaca putuje u školu u Jajce, linija je redovita. Pored škole je ambulanta u koju liječnici dolaze utorkom i četvrtkom. Kažu da uvijek imaju pune ruke posla. Dok traju školski raspusti mještani prijevoz do grada imaju samo srijedom. Povratna karta je 8 maraka, što je jako skupo uzme li se u obzir da tu žive ili umirovljenici ili mlade obitelji s više djece, a s jednim primanjem. Skoro svi koji su trenutačno zaposleni iz ovog sela rade u Rudniku. Zadovoljni su plaćama i radnim vremenom, što je za svaku pohvalu jer se ovakvo što, u ovo vrijeme, rijetko čuje. I prije rata su stanovnici G. Bešpelja većinom radili u Rudniku. Naš je domaćin Luka Budeš također zaradio rudničku mirovinu. Kazuje kako je veliki broj njegovih sumještana bio na radu u Sloveniji, Austriji i sl. U to vrijeme je samo po jedan član bio na privremenom radu, a obitelji su bile tu. I njega duša boli što je danas selo ovako pusto. Još više ga rastužuje što su se ljudi otuđili jedni od drugih &quot;nekako, kao da nismo oni prijašnji&quot;, žali se Luka. Kao da smo pokupili od tog zapadnog svijeta baš ono što ne valja. Naše druženje je naša specifičnost, po tome smo prepoznatljivi. Nismo trebali svoju toplinu mijenjati za tuđu hladnoću i nebrigu za bližnjeg. Mlade obitelji koje žive u Jajcu navrate vikendom, obiđu starije i pomognu koliko mogu. No, oni što su ostali vani, a veliki ih je broj, dođu samo za blagdane i godišnje odmore. Žuljevite ruke, ali pogled veseo i vedar, ove godine je Luki i njegovoj supruzi Ruži pedeseta godišnjica braka. Nakon svega vele: &quot;Život je težak, ali brate lip&quot;. Puno se radilo i danas se isto radi. Od šestoro djece petero ih se razišlo po svijetu, a jedan sin je s njima i radi u Rudniku. Ova, sada mala obitelj, od ukupno 40 duluma zemlje, koju je nekad obrađivala i danas obrađuje pola od toga. Mudri su stari, znaju da nema života bez znoja. Ne može se donijeti sve iz trgovine u plastičnoj vrećici, a nije to ukusno i zdravo kao ovo što se proizvede prirodnim putem. A priroda je izdašna, ovdje uspijevaju sve vrste voća i povrća. Zahvaljujući bogatoj vegetaciji može se prehranjivati stoka. Danas u selu osim Luke još samo tri obitelji imaju kravu. Teško je dokučiti zašto je to tako. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100903170435550_2.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100903170435550_3.jpg" alt=""> Nedostaju strojevi za oranje, frezanje, kosilice, neki nemaju štalu i tako dalje. Pa gdje su svi ti silni poticaji koji dođu i reklamiraju se, zašto ni jedan Hrvat u Bešpelju nije dobio ni jedan stroj? Narod traži, ali njihove molbe ne stižu do savjesti onih koji, očito, misle samo na sebe. Sramota. Mogli bi se ugledati na susjede Bošnjake koji su daleko bolje organizirani. Nekada je mljekara iz Bihaća&quot;Meggle&quot; dolazila u selo i otkupljivala mlijeko. Litra mlijeka bila je 0,70 maraka, a danas im nude cijenu od 0,25 maraka. Nikako se ne isplati dati mlijeko za ovu sramotnu cijenu. Pogotovo zato što su kosidba i prijevoz sijena jako skupi. Vidjeli smo da se nema strojeva i sve se plaća. Luka i Ruže ponekad usire sir, ali nerijetko se mlijeko mora prosuti svinjama. Vele da je to grijota (nar. grijeh), ali što se može. Svi znamo koliko je mlijeko u posljednje vrijeme u trgovinama poskupjelo. Zdravim razumom se ne može objasniti zašto je otkupna cijena ovako opala. Stariji su puni hvale za svoje mlade koji su se vratili i tu žive i rade. Vrijedni su i, kažu, mogu selu puno doprinijeti, a što je najvažnije, njih će starije imati tko sahraniti. Treba im samo pomoći da dobiju poticaje i donacije da ne odlaze odavde. S velikim ponosom Luka nam pokazuje bešpeljsku crkvu. A ona, prava ljepotica, smjestila se na Grabeži odakle se njezino zvono svaki dan oglasi po tri puta. U ratu je bila zapaljena, ali sve je obnovljeno i urađeno još ljepše nego prije. Crkva je urađena prilozima mještana, a kipovi sv. Petra i Pavla su darovi od Cvitka i Ivana Budeša, kip Djevice Marije crkvi je darovao Mato Pavičić i tako dalje. Nikako ne smijemo izostaviti da su i mještani muslimanske vjeroispovijesti svojim prilozima sudjelovali u izgradnji ove crkve. Tu je i prostor za vjeronauk. Jedino im je žao što su njihovi ujaci iz Podmilačja jako zauzeti, i malo ih je, pa sada kad su mise po grobljima oni nemaju nedjeljnu misu u crkvi. Vjernici kroz cijeli svibanj, navečer, mole krunicu. Kaže baka Ruža: &quot;Pred nama mole djeca, njih je desetak svaku večer na molitvi&quot;. Eto takva su ta djeca. Dvorište i crkvu vjernici redovito održavaju i ništa im nije teško. Posebno se mladi puno zanimaju i rado urade sve što treba oko crkve. Kaže Luka kako su se sami organizirali i pokosili crkveno dvorište. On je nazvao par žena da pokupe travu, a njih je došlo puno više. I danas se poslije mise zaigra i zapjeva. Bude i pokoja nova pjesma, ali uglavnom mladi preuzimaju stare običaje. Svi žale što im je fra Danijel otišao iz župe, kažu da je s mladima puno radio, a oni su ga voljeli i slušali. U planu je da se ispred crkvenog dvorišta podigne spomenik svima koji su iz ovog kraja poginuli u ovom ratu. U selu su tri trgovine i tri kavane. Trgovine su solidno snabdjevene robom tako da mještani ne moraju sve nositi iz Jajca. Na groblju se sahranjuju umrli iz Donjeg i Gornjeg Bešpelja i Podova. Tu je kapelica, a pored se treba raditi još jedna mala s kipom Djevice Marije koju će ovom groblju pokloniti kipar. Groblje je ograđeno betonskom ogradom koja je seljane koštala 42.000 maraka. I ovdje mladi često pokažu svoju nesebičnost, sami se dogovore i dođu uraditi kad nešto treba. I drveni križ koji je na sredini groblja mijenjaju novim metalnim. Problem je održavanje groblja. Kažu da su nudili 20 maraka po kućanstvu tko bi htio kositi i samo razgrnuti snijeg kada netko umre, ali nema zainteresiranih. Jest da tu ima posla, ali kako se radi o velikom broju kućanstava nije ovo zanemariva zarada. Najviše se ljute na one svoje koji su vani. Prirodno je da svako svoga voli sahraniti tamo gdje je rođen, ali slabo hoće pomoći i učestvovati u uređivanju i održavanju groblja. Svi bi se ovi problemi sigurno riješili imenovanjem grobljanskih odbora. Trenutačno je u Gornjem Bešpelju najstarija Anđa Glavaš i ima 83 godine. Danas ovdje živi stanovnici s prezimenima: Bendra, Budeš, Duvnjak, Glavaš, Jajalo, Klarić, Perak, Šimunović, Topić i Tubanović. To je popis prezimena iz župne crkve s popisa kod blagoslova kuća. Najveći je broj obitelji s prezimenom Glavaš. (Bošnjačka prezimena su...) ? Nismo se upuštali u analizu o porijeklu pojedinog prezimena i koja su prezimena i kako nestajala s ovog područja, ali imamo zanimljiv podatak iz matice krštenih po kojoj se do 1853. godine u Gornjem Bešpelju pojavljuju sljedeća prezimena: Bilić, Bojčetić, Brtan, Budeš, Glavaš, Ilić, Jakešević, Kesić, Ljušanin, Marković, Matić, Pavlović, Pavlović-Jakešević, Perković, Petonjić, Petrović, Pilić, Radivojić, Skočibušić, Subotić, Šimunović i Zebić. DONJI BEŠPELJ Prakaratur za Donji Bešpelj je Jozo Perak i od njega doznajemo da je između Donjeg i Gornjeg Bešpelja ugrađeno 3300 metara asfalta, što znači da je tolika udaljenost između sela. Struju i telefon su dobili u isto vrijeme. Vidjeli smo da ova dva sela imaju zajedničku školu, ambulantu, crkvu i groblje. Istu muku muče obrađujući zemlju, što se kaže, golim rukama. Jer ni oni nisu dobili strojeve kao poticaj i pomoć da olakšaju svoj povratnički život. I mljekara ih je ista iznevjerila. Samo su ovdje problemi s vodom još veći. Do Donjeg Bešpelja nije došao nikakav vodovod. Narod se koristi kišnicom koja se slijeva u spremnike, a odatle se crpkom izbacuje u kućanstvo. I nezaposlenost kao da je ovdje izražajnija. Najteže je onima koji su razvojačeni. Državi više nisu potrebni i ona se o njima ne brine, posla nema, a obitelj treba hraniti. Uvijek se zagovara povratak, napose mladih obitelji. A kada se ljudi vrate budu prepušteni sami sebi i svojoj sudbini. Umjesto da im se pomogne, oduzima im se i ono malo dostojanstva i volje. (Je li to možda na djelu ona nevidljiva ruka koja narod pritišće i davi s namjerom da se dignu ruke od svega i da se ode? A najgore što se više nema kamo ni otići.) Na poseban način treba istaknuti i ovo. Jedino smo u ovom mjestu vidjeli lijepo uređene njive, oranice, ljude koji obrađuju svoju zemlju. Vidjeli smo i kopače kukuruza. To je dobar primjer za sve one koji tvrde kako se od zemlje ne može živjeti. Vodovod i malo poticaja, na kojeg mještani imaju pravo, i ovo bi se mjesto preporodilo. Da se zadržala stara cijena mlijeka zasigurno bi ovdje bilo obitelji koje bi se bavile stočarstvom. To bi primamilo i neke iz grada koji su bez posla ili rade za male plaće, pa bi se vratili. U ovim krajevima uvijek su muslimani i katolici živjeli u slozi i međusobno su se poštivali i slagali. Kažu kada netko umre oni dođu na naš sprovod, a naši također odu na njihove dženaze. Uvijek je i svugdje tako: obični svijet živi jednostavno i normalno. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100903170435550_4.jpg" alt=""> Danas u Donjem Bešpelju žive stanovnici s prezimenima: Jakovljević, Ljušanin, Pavičić, Perak, Tomaš i Šimunović. Iz matice krštenih do 1853. godine u ovom selu se spominju sljedeća prezimena: Budeš, Jakešević, Ljušanin, Pavlović, Perak, Perković i Šimunović. Za Donji Bešpelj zanimljivo je spomenuti da postoji mjesto gdje su se davno sahranjivali oni koji su umrli od kuge. Ni najstariji mještani ne znaju kada je kuga harala, ali znaju da se to zvalo Kužno groblje i da je uvijek tu bio križ i nekoliko ploča, nešto kao nadgrobni spomenici. Naš sugovornik Jozo Perak nam kazuje kako je njegova supruga Mara imala neku viziju i kako je dobila naputak da se Kužno groblje treba ograditi. Ukoliko ga, kao, ne ograde oni na čijoj je zemlji, da to učini njezin muž. Nije bitno radi li se ovdje o viziji, snu ili je jednostavno probuđena savjest, ali bi svakako bilo lijepo da se to mjesto ogradi. Grijeh je zanemariti mjesto ako znamo da je tu nekad netko sahranjen. Ovaj primjer nam još jednom govori koliko ovaj narod drži do vjere i paze da se ne ogriješe o umrle. <img width="240" height="320" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100903170435550_5.jpg" alt=""> Stanovnici Gornjeg i Donjeg Bešpelja, osim što im je zajednička infrastruktura i ustanove, imaju i svoje iste i brige i ljubavi. Svi su zabrinuti za mlade i njihov opstanak ovdje. Bore se, ne prihvaćaju rečenicu &quot;ni meni moj otac nije ništa napravio, pa ne moram ni ja svojima&quot;. Vole omladinu i imaju svoja, nova pravila. Svi su Bešpeljani veseli i puni duha, kada vam stariji prepričaju svoj težak život nema tu ni trunke tuge i gorčine. Bilo je tako jer drukčije nije moglo biti. Na kraju kažu &quot;lijepo je živjeti&quot;. Oči ovih stanovnika dobiju poseban sjaj kad govore o crkvi, vjeri, groblju i molitvi. Ipak stoji da je, u novije vrijeme, susjed razočarao susjeda. Sve ono što ljudi ne nađu jedni u drugima; ljepotu, odanost i razumijevanje, potraže to u vjeri, a tamo stoji: &quot;Tko poznaje Boga, poznaje i čovjeka&quot;. Vremenom će se ovdje, ponovno, okrenuti susjed susjedu. Htjeli mi ili ne, upućeni smo jedni na druge. Kamo god nas život odnese, i kako god nas daleko baci, uvijek se nekako dokotrljamo odakle smo i krenuli, kao lopta u Vučinovoj dolini. Preuzeto iz &quot;Vjesnika&quot; PREMINUO JE ILIJA BOGIĆ http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100901174033296 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100901174033296 Wed, 01 Sep 2010 17:40:33 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100901174033296#comments Naši pokojnici <img width="90" height="120" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100901174033296_1.jpg" alt="">Jutros u 4.30, u bolnici u Jajcu, iznenada je preminuo Ilija Bogić iz Lupnice - župa Podmilačje u 59. godini života. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100901174033296_2.jpg" alt=""> Sve nas je ova tužna vijest iznenadila, jer smo znali da je Ilija bio poprilično dobra zdravlja. Znao se ponekada potužiti na glavobolju, ali uvijek je bio veseo i imao smisla za šalu za sve ljude oko sebe. Zadnjih 5 godina radio je u firmi Komotin a od 1. ožujka ove godine radio je kod nas fratara u Podmilačju kao kućni majstor i čovjek za sve poslove u našem parku. Svakodnevno smo se družili s njime i uistinu za njega možemo reći da je to bio čovjek velika srca i vedra duha. Još jučer je s nama i Komotinovim radnicima zbivao šale dok je savjesno radio svoj posao i zato nam svima teško pada njegov odlazak Nebeskom Ocu. Znali smo ga svi zvati Malta, po nadimku koji je dobio u Livnu za vrijeme progonstva jer je preharanjujući svoju obitelj po cijele dane znao raditi na mješalici dok su mu drugi radnici vikali &quot;Ilija, daj malte&quot; i tako je postao Malta. Iz progonstva se vratio sa svojom suprugom Zorkom, sinom Draganom, kćerima Mirjanom, Ankicom i Ružicom i ponovno iz pepela počeo život na svojoj rodnoj grudi. Volio je svoj kraj, bio je pobožan čovjek i prije nekoliko godina imenovan je prokaraturom za selo Lupnicu. I taj posao je savjesno obavljao. Kratko rečeno: Volio je svoju obitelj, svoj kraj (Lupnicu) i župu Podmilačje, volio je svoj posao, volio je svoju crkvu i duboko vjerovao u Uskrsloga Krista. Obitelji pokojnoga Ilije izražavamo duboku kršćansku sućut. <img width="240" height="320" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100901174033296_3.jpg" alt=""> Ukop pokojnoga Ilije Bogića bit će sutra 2. rujna 2010. na groblju u Karićima u 16.00 sati. DRAGI MALTA, HVALA TI ZA SVIH OVIH 5 GODINA ŠTO SI PROVEO S NAMA, SVAKODNEVNO NA POSLU, A POSEBNO VELIKA TI HVALA NA TVOM POŽRTVOVANOM RADU KOD NAS FRATARA U PODMILAČJU. HVALA TI ZA SVE ŠTO SI UČINIO ZA OVAJ NAŠ KRAJ. PAMTIT ĆEMO TE PO DOBRU KOJE SI OSTAVIO I MOLIT ĆEMO SE ZA TEBE USKRSLOME KRISTU. Tvoji fratri. VELIKA GOSPA U JAJCU http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100823144351362 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100823144351362 Mon, 23 Aug 2010 14:43:51 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100823144351362#comments Novosti <img width="120" height="90" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823144351362_1.jpg" alt="">Nakon devetodnevne priprave, u nedjelju, 15. kolovoza, proslavljen je blagdan zaštitnice jajačke župe - Uznesenje Blažene Djevice Marije (Veliku Gospu). <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823144351362_2.jpg" alt=""> Svečanu sv. Misu u 11 sati predvodio je dr. fra Anto Barišić, franjevac kapucin (ofmcap), rodom iz Doribabe, profesor na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu. Okupilo se više od dvije tisuće vjernika. U svojoj propovijedi fra Anto je govorio da je današnja zapovjedna svetkovina proslava Blažene Djevice Marije, jer je cijelog svog života služila Bogu, pa i u najtežim trenucima. Ova je svetkovina također znak nade i vjere kako ćemo i mi jednom uskrsnuti, i tijelom i dušom. Nadalje, govorio je o današnjem poimanju žene i ženstvenosti. Gotovo u svakoj reklami na televiziji može se zapaziti kako se skrnavljuje žensko tijelo. Ističe se ljepota svakog dijela tijela, a time se ne samo zanemaruje, nego i uništava duša. <img width="240" height="320" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823144351362_3.jpg" alt=""> Na koncu, fra Anto je pozvao vjernike da se i dalje utječu moćnom zagovoru naše nebeske Majke, te da svi budemo Božji službenici, kako bismo se jednom svi skupa okupili na vječnoj gozbi u nebesima. Euharistijsko slavlje animirao je župni zbor koji vodi s. Anđelka Mlakić. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je narodno veselje uz fratarsku šljivovicu. Vjernici su imali prigodu posjetiti štand &quot;Svjetla riječi&quot; i tu pronaći prikladnu literaturu kao i devocionalije. <a href="http://www.crkvajajce.org">www.crkvajajce.org</a> DANI KOTORVAROŠKIH HRVATA http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100823140658138 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100823140658138 Mon, 23 Aug 2010 14:06:58 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100823140658138#comments Drugi o nama <img width="90" height="120" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823140658138_1.jpg" alt="">I ove godine su za blagdan Uznesenja BDM, zaštitnice župe Sokoline, i za blagdan svetog Roka u župi Kotor Varoš u BiH iz cijelog svijeta stigle tisuće prognanih kotorvaroških Hrvata. Uoči Velike Gospe večernje koncelebrirano euharistijsko slavlje u Sokolinama predvodio je podmilački župnik fra Zoran Mandić. Medju mnoštvom hodočasnika najbrojniji su bili mladi iz župe Podmilačje kod Jajca, njih više od stotinu. Pješačeći sedamdeset kilometara - a neki su putovali bosi - pod vodstvom župnog vikara fra Vinka Jelušića prešli su planinu Ranče, duboki kanjon rijeke Ugra i južne obronke planine Vlašić. Nakon mise, dvadeset nogometnih ekipa odigralo je u Zabrdju noćne nogometne utakmice. Pobijedila je ekipa &quot;Kloštar Ivanić&quot; iz istoimenog mjesta. Na blagdan Uznesenja jutarnju misu u Sokolinama predvodio je župnik fra Marko Bandalo, a veliko pučko euharistijsko slavlje predvodio je Kotorvarošanin i prošle godine zaredjeni biskup biskupije Trumsö u Norveškoj Berislav Grgić. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823140658138_2.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823140658138_3.jpg" alt=""> Poslije pučke mise, odmora i okrjepe, raseljeni Kotorvarošani krenuli su prema sedam kilometara udaljenom središtu Kotor Varoša, a odatle prema još tri kilometra udaljenom Rokovu groblju i prema svojim selima, od kojih mnogih više jednostavno nema, kao ni cijele župe Sokoline. Koncelebriranu misu uočnicu na Rokovu groblju predvodio je fra Juro Tokalić, misionar u Keniji u Africi. Na blagdan sv. Roka jutarnju misu predvodio je sokoljski župnik fra Marko Bandalo, a pučko koncelebrirano euharistijsko slavlje biskup Berislav Grgić, koji je izrazio veliku radost što je došao na Rokovo groblje u čijoj blizini je rodjen. Istaknuo je svoje duboko uvjerenje da će to sveto mjesto i zavjeti dolaska u njega kod svih Kotorvarošana trajno ostati i opstati. Kao i na misama uočnicama u Sokolinama i na Rokovu groblju, te na blagdanskoj pučkoj misi u Sokolinama i na blagdanskoj pučkoj misi na Rokovu groblju koncelebriralo je po petnaestak svećenika rodjenih u Kotor Varošu. Iz Jajca je stiglo više autobusa hodočasnika. U misi je sudjelovalo više tisuća raseljenih kotorvaroških Hrvata. Medju njima je bilo desetak redovnica rodjenih u župama Kotor Varoša. Na misnom slavlju okupili su se i Davorin Čordaš, dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda, dopredsjednik općine Kotor Varoš Ilija Marić te savjetnik načelnika općine Dragan Juričević. Na kraju misnog slavlja župnik fra Anto Šimunović upoznao je nazočne s obnovom u ratu stradalih crkvi i drugih crkvenih objekata. &quot;Posebno molimo Gospodina Boga za žrtve ovog našeg kraja, koje, vjerujemo, nisu, ne mogu i ne smiju biti uzaludne&quot;, rekao je župnik Šimunović. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823140658138_4.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100823140658138_5.jpg" alt=""> Nakon mise priredjen je zajednički ručak za uzvanike. Župnik Šimunović u znak zahvalnosti darovao je srebrenim nitima izvezenu kotorvarošku župnu crkvu Male Gospe biskupu Grgiću, Čordašu i načelniku Kneževiću, a Dragan Juričević, uručio ju je nekadašnjem župniku fra Peri Karajici. Vezove je izvezla domaća redovnica Željka Zeba. Na ručku je bila i predsjednica Općinskog vijeća Enisa Božičković. Za što uspješniju proslavu Gospojine u Sokolinama i Rokova na Rokovu groblju, župnicima fra Marku Bandalu i fra Anti Šimunoviću svesrdno su pomagli članovi udruge &quot;Sv. Rok&quot; iz Kotor Varoša i &quot;Udruge raseljenih Hrvata kotorvaroške doline&quot; iz Požege. U popodnevnim satima odigran je nogometni turnir u selu Podbrđe. Sudjelovalo je deset ekipa. Pobijedila je ekipa &quot;Dinamo&quot; sastavljena od raseljenih Podbrđana. U Kotor Varošu živjelo je prije rata oko dvanaest tisuća Hrvata koji su u ratu protjerani sa svojih ognjišta. Potom im je sve uništeno. Mnoga sela jednostavno su nestala. Nestala je i cijela župa Sokoline u kojoj nitko više ne živi. Sve tri župne crkve i župne kuće bile su uništene. Franjevci su ih uspjeli obnoviti. Sada je u Kotor Varošu samo oko četiri-pet stotina Hrvata i to uglavnom starijih. Ratne traume ostavile su teške posljedice u srcima i dušama prognanih kotorvaroških Hrvata koji se žele vratiti u Kotor Varoš. Za njihov povratak potrebna je još veća ekonomska i politička sigurnost, a dobra suradnja kotorvaroških župnika franjevaca i općinskih vlasti hrabri i budi nadu kao i pjesma koja se čula na Sokolinama i Rokovu groblju: &quot;Gospe naša Mala i Velika slavit ćeš se dok je katolika&quot;. <a href="http://www.ika.hr">www.ika.hr</a> SVETKOVINA GLAVOSKJEKA SV. IVANA KRSTITELJA http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100822133819310 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100822133819310 Sun, 22 Aug 2010 13:38:19 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100822133819310#comments Novosti <img width="120" height="90" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100822133819310_1.jpg" alt="">U nedjelju 29. kolovoza je svetkovina Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja - drugi patron naše župe. Na ovaj dan neće biti misa u filijalama nego samo u Podmilačju. Sv. misa počet će u 11. 00 sati a predvodit će ju fra Anto Šimunović, župnik u Kotor Varošu. HODOČAŠĆE SV. ROKU U KOTOR VAROŠ http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100821160034110 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100821160034110 Sat, 21 Aug 2010 16:00:34 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100821160034110#comments Novosti <img width="90" height="120" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100821160034110_1.jpg" alt="">Kao i dosadašnjih godina i ove godine 14. 8. u ranim jutarnjim satima grupa od oko 100 hodočasnika, među kojima je bila i jedna framašica koja je išla bosa, krenula je iz župe sv. Ive Krstitelja iz Podmilačja put župe Kotor Varoš sv. Roku. Iz Podmilačja grupa hodočasnika krenula je u pola tri, ostali župljani su im se priključivali putem. Prva veća pauza je bila u Milaševcima gdje smo se svi skupili, nakon što smo se odmorili i doručkovali uz pjesmu i molitvu krenuli smo dalje. Zahvaljujući našim fratrima koji su očistili put spuštanje do rijeke Ugra prošlo je bez problema. Na svakoj pauzi fra. Vinko nam je čitao tekstove koji su nam pomogli da se duhovno pripremimo za hodočašće. Pauzu za ručak smo napravili u Skender Vakufu, nakon par sati hodanja stigli smo na Sokoline gdje su nas dočekali iz ''Udruge raseljenih Hrvata kotorvaroške doline''. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100821160034110_2.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100821160034110_3.jpg" alt=""> U 18. sati smo bili na misi trodnevnici uoči Velike Gospe koju je predvodio nas župnik fra. Zoran Mandić. Poslije mise je bila večera za sve hodočasnike i svećenike koju su pripremili naši domaćini, nakon večere bilo je druženje uz pjesmu. Na Sokolinama smo prespavali, neki u župnoj kući, crkvi dok su neki svoje mjesto našli ispod vedrog neba. Idući dan smo bili na misi za Gospojinu koju je predvodio msgr. Berislav Grgić, biskup najsjevernije katoličke biskupije u svijetu u Norveškoj, biskup koji je se u propovijedi osvrnuo na Nebesku majku, ovozemaljski život ovdje i ljudi u Norveškoj. Poslije ručka smo se zahvalili domaćinima na gostoprimstvu pozdravili se do iduće godine i krenuli put Kotor Varoša. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100821160034110_4.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100821160034110_5.jpg" alt=""> Već pomalo umorni, nenaspavani uz pjesmu i razgovor stigli smo u Kotor Varoš. Smjestili smo se u župnu kuću i vjeronaučnu dvoranu, a djevojke je primio jedan gospodin iz Kotor Varoša. Ujutro na dan sv. Roka svi smo se sastali kod župne kuće te smo se uputili na groblje do svetišta gdje smo obavili zavjete i uputili Bogu naše molitve. Misu je predvodio mrsg. Berislav Grgić. Poslije mise je bio priređen ručak nakon kojeg smo se uputili našim kućama. Anđa Pavičić, Podmilačje VIŠE TISUĆA PROGNANIH IZ KOTOR VAROŠI NA MISI KOJU JE PREDVODIO BISKUP BERISLAV GRGIĆ http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=2010081815505572 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=2010081815505572 Wed, 18 Aug 2010 15:50:55 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=2010081815505572#comments Drugi o nama <img width="120" height="90" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/2010081815505572_1.jpg" alt="">Biskup iz norveškog Tromsa Berislav Grgić predvodio je u povodu blagdana sv. Roka misu na &quot;Rokovu groblju&quot; u rodnom mjestu Kotor Varoši na kojoj se okupilo između šest i sedam tisuća vjernika iz župa Vrbanjci, Sokoline i Kotor Varoš. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/2010081815505572_2.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/2010081815505572_3.jpg" alt=""> Najveći broj njih je prognan i živi u Republici Hrvatskoj. Među vjernicima koji su pristigli u Kotor Varoš bilo je i nešto preko stotinu hodočasnika iz Podmilačja koji su tamo stigli pješice. Biskup Grgić služio je misu u zajdništvu s petnaest svećenika. U propovijedi je pozvao vjernike da se, po uzoru na sv. Roka, više obrate Bogu ali i da ostanu vjerni običajima i rodnome kraju. U pratnji fra Ante Šimunovića, fra Zorana Mandića i fra Pere Karajica biskup je imao susret s načelnikom općine Nedjeljkom Kneževićem. Zatražio je potporu Hrvatima kako bi obnovili prijeratne domove i stvorili uvjete za povratak Preuzeto iz Večernjeg lista TREĆI SUSRET DORABČANA http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100818121707343 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100818121707343 Wed, 18 Aug 2010 12:17:07 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100818121707343#comments Novosti <img width="120" height="90" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818121707343_1.jpg" alt="">Dječak od šest godina odmah nakon ustajanja u subotu, pružio je ruku svokoj baki Luci i rekao &quot;Bako sretan ti dan Dorabčana&quot;. Baka koja je već bila potkuhala pitu za susret rekla je da nije to neki rođendan i da ne mora joj to čestitati. Unuk je tada rekao da je za njega to najbolji rođendan. U subotu 14.08.2010 &quot;Mikića dočić&quot; u Doribabi je po treći put bio centralno mijesto za okupljanje mještana naselja Doribabe, kao i njihovih rođaka, prijatelja, kumova i ostalih koji su došli iz svih krajeva BiH, Hrvatske, Srbije, Austrije, Njemačke, i dalje, kako bi nazočili još jednom ovaj put &quot;3. susretu Dorabčana&quot;. Dječak od šest godina odmah nakon ustajanja u subotu, pružio je ruku svokoj baki Luci i rekao &quot;Bako sretan ti dan Dorabčana&quot;. Baka koja je već bila potkuhala pitu za susret rekla je da nije to neki rođendan i da ne mora joj to čestitati. Unuk je tada rekao da je za njega to najbolji rođendan. I doista za mnoge a posebno za dijecu &quot;Dan D&quot; kako ga dorabčani rado nazivaju je uistinu najveći praznik u Doribabi. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818121707343_2.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818121707343_3.jpg" alt=""> Ove godine susretu je nazočilo oko 400 ljudi, žena i dijece. Dan je bio lijep i sunčan tako da je okupljanje počelo već oko devet sati. Pod šator koji je prethodni dan postavljen počele su pristizati kolone sa punim tepsijama pita, kolača, i drugih domaćih jela kao i rakije, vina i ostalog. Brzo se krenulo sa zagrijavanjem za predstojeće takmičenje u nogometu, odbojci, bacanju kamena s ramena i ostalom. Brzo se također počelo sa roštiljem za najmlađu populaciju, jer mlada vojska nemože da čeka dok pečenje bude gotovo. Do 15 sati već je sve bilo spremno za zajednički objed, odojci i janjci su bili pečeni, kao i čorbanac koji su pripremili vrhunski majstori u toj disciplini. Vrijedne domaćice su servirale domaća jela i salate, a mlada vojska konobara nije dozvolila da netko od nazočnih ostane žedan. Kamionska hladnjača osigurala je da se piće dovoljno dobro ohladi, te je užitak bio potpun. Najvrijednije od svega su bili susreti davno rastavljenih obitelji koji su upoznavali svoju dijecu sa najbližim rođacima, njihovom dijecom susjedima i dragim gostima. Bilo je tu u početku suza radosnica, koje su se s vremenom pretvorile u smijeh pa i pjesmu. Pijevao se bećarac, muški i ženski, kao i druge vrste pjesmi. Nije se željelo nekim razglasom i pojačalima omesti mogućnost razgovora, te su scenu zauzeli domaći instrumenti frula, diple, šargija, harmonika i sl. Nakon obijeda krenulo se u odmjeravanju snaga u konopcu, prvo mladi a zatim i odrasli, igrao se nogomet na male i velike golove, odbojka, bacanje kamena s ramena, klisa i pala kao i druge stare igre. Ko je bio najbolji ovom prilikom nemožemo objaviti jer su mnogi bili što se kaže u klip. Poznato je da najbolji u bacanju kamena s ramena od prošle godine ovaj put zbog obveza nije bacao. Nadamo se da ga obveze koje ima kao mladi &quot;doktor teoloških nauka&quot; neće spriječiti da se iduće godine takmiči. Pošto je planirano da će ove godine doći više gostiju (podbacili smo za 100), u nedijelju 15.08.2010 nakon mise u čast &quot;Velike Gospe&quot; nastavljeni su produžetci da se dovrše započete aktivnosti na eliinisanju punih boca i ostalog. Sladoled za najmlađe je bilo nešto najbolje i tražio se jedan viška. Otprilike repriza prethodnog dana je završena u nedjelju oko ponoći, i doista nitko nije noćio na Dočiću. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818121707343_4.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818121707343_5.jpg" alt=""> Nakon &quot;3. susreta Dorbčana&quot; u selu je ostalo oko 150 domaćih mještana uz 50% praznih i napuštenih kuća, čekajući u svojoj svakodnevici novi susret koji će ih ponovo spojiti sa raseljenim rođacima i prijateljima na veliko zadovoljstvo svih. Organizator susreta se ovom prilikom zahvaljuje svim Dorabčanima i gostima, posebno onima koji su nesebično pomagali u pripremama i organizaciji susreta, te s tim pokazali da se u Bosni sačuvao duh dobrog domaćina, te najavljuje novi još bolji i brojniji &quot;4. susret Dorabčana&quot;. Radujemo se novom susretu! Stipo Radovac MLADI IZ BIH U TAIZEU http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100818102131101 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100818102131101 Wed, 18 Aug 2010 10:21:31 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100818102131101#comments Novosti <img width="120" height="90" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818102131101_1.jpg" alt="">Skupina mladih iz Bosne Podmilačja i Jajca zajedno s mladima iz raznih krajeva BiH hodočastila je u malo francusko selo Taize. Njih 46 boravilo je u Taize-u od 25. srpnja do 1. kolovoza ove godine sudjelujući tako u životu zajednice braće. Oni su se zavjetovali slijediti Krista čitav život, u zajedničkom celibatu te u velikoj jednostavnosti. Oni žive isključivo od svoga rada. Braća ne prihvaćaju nikakve darove. Isto tako ne primaju obiteljsko naslijeđe za sebe, već ga daju najsiromašnijima. Svatko tko dolazi u Taize, pozvan je tražiti zajedništvo s Bogom kroz zajedničku molitvu, pjesmu, tišinu, osobno razmatranje i razgovor. Mnogi mladi dolaze tamo kako bi otkrili smisao u svom životu i kako bi pronašli novi polet. Pri dolasku u Taize, našim mladima je predstavljen raspored aktivnosti u Taize-u. Svatko je bio pozvan u potpunosti sudjelovati u različitim aktivnostima zajedničkoga života. Nekoliko se mladih svaki dan sastajalo u grupi s ljudima iz različitih zemalja. Grupe su se formirale prema starosnoj dobi. Također mladi su mogli sudjelovati u tjednom razmatranju i u razgovoru temeljenom na Ivanovu Evanđelju i na Pismu iz Kine. Jedan od braće davao je uvod u temu dana. Nakon toga, razgovori su se održavali u malim skupinama. Poslijepodne se moglo sudjelovati u različitim radionicama. Volontirali smo prilikom podijele doručka, ručka i večere, te u raznim drugim akcijama. Neki mladi su imali i različite praktične zadatke (čišćenje, pranje suđa, kuhinja, održavanje... Također je bilo moguće provesti pola dana u razmatranju, a drugu polovicu radeći. Bilo je i mladih koji su sudjelovali u zboru koji je održavao probe pjevanja svaki dan. Osim toga, našim mladima je ponuđen i tjedan tišine kroz molitvu, biblijska čitanja i osobno razmatranje, otkrivajući Božju prisutnost u životu svakoga. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818102131101_2.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100818102131101_3.jpg" alt=""> Najljepši trenutci mog boravka u Taize-u bili su u upoznavanju novih prijatelja, odlasku u tišinu na izvor sv.Stjepana, te svakako zajedničke molitve na koje smo se okupljali tri puta dnevno. Ana Radić XVII. HOD FRANJEVAČKE MLADEŽI &quot;NA IZVOR ŽIVOTA&quot; http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100812112355513 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100812112355513 Thu, 12 Aug 2010 11:23:55 +0200 http://www.zupa-podmilacje.com/article.php?story=20100812112355513#comments Drugi o nama <img width="90" height="120" align="left" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100812112355513_1.jpg" alt="">Na ovogodišnjem XVII. hodu franjevačke mladeži NA IZVOR ŽIVOTA sudjelovalo je 9 framaša iz BiH (Kiseljak, Livno, Podmilačje) zajedno sa fra Bojanom. Početak franjevačkog hoda bio je u Hrvatskoj Kostajnici Tu smo stigli negdje oko 3 sata i pridružili se ostalim framašima iz Hrvatske. Smjestili su nas u dvoranu gdje su nam ukratko predstavili što će nas čekati na ovom hodu. Animatori ovoga hoda podijelili su framaše po grupama, a časne sestre i fratri su bili zasebna grupa. Zatim smo otišli na misu koju je predvodio msgr. Vlado Košić, sisački biskup. Poslije mise smo svi otišli na spavanje jer nas je očekivao naporan hod. Ujutro smo se digli oko 5 sati. doručkovali i krenuli pješice u susjedni grad Hrvatsku Dubicu. Prvi dan smo prešli 23 km i u Hrvatsku Dubicu stigli smo oko 12 sati. Na pola puta stanemo da se odmorimo i osvježimo sa sokovima koji građani donesu. Tu imamo jutarnju molitvu i biblijski nagovor. Zatim nastavimo svoje putovanje prema Hrvatskoj Dubici. Putem smo pjevali duhovne pjesme, molili krunicu tako da nismo osjetili nimalo umora. Oko 12 sati smo stigli na konačno odredište. Tu su nas građani dočekali sa ručkom, a onda su nam pokazali mjesto gdje ćemo spavati. Imali smo 2 sata odmora, a zatim je krenuo rad po grupama. Tu se ljudi bolje upoznavaju, pričaju o duhovnim temama te govore o svojim iskustvima koje su doživjeli kao framaši. Nakon rada po grupama imali smo svetu misu koju je govorio fratar koji je bio zadužen za današnji dan. Nakon toga su građani pripremili večeru. Oko 9 sati počinje večernji program, gdje skupine izlažu što su radili tokom dana u radu po grupama, pa izvedemo neki skeč a zatim izmolimo večernju molitvu i krenemo na spavanje. Ovakav program se je odvijao idućih par dana. Iz Hrvatske Dubice pješice smo išli za Jasenovac, zatim iz Jasenovca u Novsku, iz Novske u Okučane, i iz Okučana u Cernik. To nam je bio i zadnji dan hoda. U Cerniku smo ostali dva dana gdje se je program odvijao kao i prethodnih dana. Iz Cernika smo sa dva autobusa krenuli na put za Italiju, za rodni grad našega oca sv. Franje u Asiz. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100812112355513_2.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100812112355513_3.jpg" alt=""> U Asizu smo proveli tri dana. Prvi dan, 02. 08. posjetili smo rodnu kuće sv. Franje, baziliku sv. Franje gdje se nalazi Franjin grob i tu smo slavili svetu misu i baziliku sv. Klare, gdje smo se pomolili pred križem s kojeg je Bog progovorio sv. Franji. Zatim smo otišlu u crkvu sv. Marije Anđeoske ili Porcijunkulu. To je bio poseban događaj za nas jer se u povodu blagdana Gospe od Anđela, 2. kolovoza, može u svim franjevačkim crkvama diljerm svijeta dobiti potpuni oprost ili tzv. Porcijunkulski oprost od vremenitih kazni. Taj oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu, te izmole vjerovanje, oče naš i pomole se na nakanu sv. Oca. Poslije toga smo svi framaši koji su pristigli iz raznih krajeva sudjelovali na duhovno - zabavnom programu, gdje smo plesali, igrali i zajedno slavili oprost od svih grijeha. Drigu dan smo posjetili Greccio, gdje smo slavili misu kao u Božićno vrijeme jer je na tom mjestu Franjo napravio prve žive jaslice, koje je prešlo u tradiciju, te se i danas prave žive jaslice. Zatim smo otišli u Fontecolombo. To je mjesto značajno za franjevce jer je tu sv. Franjo napisao pravilo po kojemu današnji franjevci žive. Zatim smo posjetili &quot;Transitus&quot; - mjesto preminuća sv. Franje i &quot;Ružičnjak sv. Franje&quot;. Prema legendi, kad je sveti Franjo bio napastovan od sotone, bacio se je u trnje kako bi se obranio. Od tada na tom mjestu rastu ruže koje na sebi nemaju nimalo trnja. Zadnji dan smo posjetili crkvu sv. Damjana i pomolili se, jer je u toj crkvici Bog rekao Franji: Idi, Franjo, i popravi moju crkvu, koja se, kako vidiš ruši. Posljednje mjesto koje smo posjetili bila je La Verna. Tu je sveti Franjo bio stigmatiziran, tj. primio rane Isusa Krista. Zatim smo se , nakon 10 dana zaputili za Hrvatsku, gdje smo došli u ranim jutarnjim satima i krenuli za BiH. <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100812112355513_4.jpg" alt=""> <img width="320" height="240" src="http://www.zupa-podmilacje.com/images/articles/20100812112355513_5.jpg" alt=""> Franjevački hod je vrijeme kada se isključujemo iz svakodnevice i u potpunosti se okrećemo Bogu kako bismo preispitali u kojoj mjeri se naše ponašanje, navike, djela i stavovi podudaraju s Kristovim načinom života. Bilo bi divno kada bismo po ovome hodu odlučuli i naša bratstva Frame približiti Bogu i učiniti ih vjernom slikom Presvetroga Trojstva po napornim koracima koje ćemo učiniti za izgradnju zajedništva, jedinstva i za usvajanje nehinjenog bratoljublja. Sve vas pozdravljam franjevačkim pozdravom MIR i DOBRO. Fra Bojan Martinović